Blagi čelik, polutvrdi čelik, nikal-hrom čelik, alatni čelik normalne vatre, mesing, lagane legure i drugi materijali mogu se koristiti kao slijepi za izradu vijaka valjanjem i oblikovanjem. Teško je dobiti glatku i glatku površinu pri rezanju nekih materijala male tvrdoće, a što je tvrđa površina manja pri valjanju, to je površina obradaka glatka. Suprotno tome, lako rezani čelik pogodan je za rezanje, ali je sklon površinskom ljuštenju kada se valja. Prema tome je li površina glatke glatke nakon valjanja, otpornosti materijala na deformacije i stupnju punosti navoja, procjenjuje se je li materijal pogodan za obradu valjanjem. Uz to, glava vijka uznemirava oblikovanje, pa je svojstvo uznemirivanja materijala također jedan od uvjeta za prosudbu je li materijal pogodan za valjanje konca.
Tijekom valjanja valjaka, prazna površina se zauzvrat kontaktira s matricom, a kontaktni dio se postupno istiskuje da bi stvorio konkavni dio niti. Ekstrudirani metal postupno ispunjava matricu, formirajući zub s navojem. Stoga gredica teče samo u uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz os vijka, a ne duž obodnog smjera. Sukladno tome, područje pri dnu navoja pokazalo je očito očvršćavanje na radu, a središnji dio vijka nije očvrsnuo.
Promjer slijepe probe bit će glavni faktor za određivanje preciznosti proizvoda kada je položaj kalupa dovoljno precizan i kada su drugi uvjeti valjanja relativno razumni. Pri određivanju promjera slijepe probe obično se projektira i izračunava prema principu zapreminske nepromjenjivosti, odnosno količina kompresije metala na površini slijepe površine jednaka je količini podizanja koja formira navojne zube. Legirani alatni čelici Cr12, Cr12MoV i CrWMn često se koriste u izradi kalupa za valjanje. Takođe se mogu koristiti i drugi materijali sa sličnim svojstvima, poput čelika s relativno malim udjelom legura kada je slijepa u tvrda.